petak, 30. rujna 2022.
Duše bacane u Plamenove Čistilišta
Poruka Gospodina Valentina Papagni u Sydneyju, Australija
Tijekom noći, kao obično, trpjela sam mnogo boli u nogi za Svete Duše. Tada je došao anđeo i odveo me u Čistilište, na jedno određeno mjesto gdje su uglavnom bili muškarci. Našli smo se u nečemu što je izgledalo kao kuća, vrlo propadala i ruševna. Unutra je bio stol koji je više ličio na dugu klupu, a na njoj je sjedio jedan dug kontejner sa blokovima leda, poput onih koje stavljate u čašu za piće.
Iznenadjena vidjevši led, rekla sam anđelu: “Nikada prije nisam vidjela takve ledene kocke u Čistilištu.”
Anđeo je rekao: “Znaš li da ovo mjesto vrlo intenzivnog patnje? Žar je tako jak da duše ne mogu podnijeti. Dovio sam te ovdje kako bi umirila njihovu žeđ.”
Naglo se jedan gospodin približio, a drugi su počeli slijediti ga. U vrlo uznemirenom i agitiranom stanju, gospodin je rekao: “Gospođo, dajte mi nešto da me ohladi. Ne mogu više! Ne mogu više!”
Naglo se pojavio stakleni kontejner s pečatom u mojoj ruci. Bio je pun mutne vode. Pokušala sam ga otvoriti, ali nije odmah uspjela.
Rekla sam: “Ne mogu vam dati ovu nečistu vodu. Dati ću vam čistiju vodu.”
Njegovo patnje bilo je tako teško da mu se cijelo tijelo trzalo. Zatim jednostavno nestao. Pitala sam anđela: “Gdje je otišao?”
Anđeo mi je odgovorio: “Ne mogao je više čekati. Nema strpljenja zbog svoje ogromne boli.”
Zatim su se mnoge druge duše počele približavati meni, i muškarci i žene. S ispruženim rukama poput prosjaka, rekle su: “Dajte nam nešto da nas ohladi.”
Došli su iz peći. Gospodin koji je pobjegao jer nije mogao podnijeti više želio je hitnu pomoć.
Stoga sam uzela ledene kocke i stavila ih u njihove ruke jer su me svi molili za pomoć. Kada sam počela to raditi, primijetila sam da se ledene kocke ne toplje u njihovim rukama.
Ledene kocke predstavljaju naše darove koji će olakšati njihovo patnje zbog svojih grijeha. Mi bi trebali ponuditi Svete Duše našem Gospodinu da on može umiriti njihovu žeđ. To radimo pomažući Svetu Misu za njih. Možemo ih čak postaviti na podnožju Svetog Oltara tijekom Svećane Mise, što će olakšati njihov patnje i naš Gospodin će im umiriti žeđ kroz svoju Milost. Da bi naš Gospodin to učinio, moramo mu ponuditi Svete Duše da on može dati njima svoju Milost; inače ne može pomoći im, a oni sebi ne mogu pomoć.
Kad ih jednom ponudiš našem Gospodinu, moraš vjerovati u Njega da će biti olakšana od njihovog strahovitog patnje i nastavi moliti za njih.
Osjećajući se tako tužno za te duše, rekla sam: “Gospodine, molim Te, budi milostiv prema ovima dušama.”
Razmišljala sam o tome kako lako živimo ovdje na zemlji. Ne razmišljamo o čemu nas čeka ako ne živimo po Božjim Zapovijedima.
Ako se pokajemo, Bog je milostiv.
Te duše dolazile su iz drugog zgrade, a tamo trpe svoje patnje, svoju očistu. Za njih to ne znači da odmah idu u Raj; umjesto toga podižu se odatle na drugi dio Čistilišta. Stoga su još uvijek u Čistilištu i potreban im je više molitvi i darova jer su našeg Gospodina tako mnogo grijehali za vrijeme svog života.
Njihovo patnje je vrlo strašno i intenzivno. Odvela sam me tamo da pomognem tim dušama, pa ih sam ponudila našem Gospodinu.
Gospodin Isus reče: “Oni više nisu tamo. Danas su podignuti s tog mjesta ali još uvijek ostaju u Čistilištu. Njihovo patnje nije tako intenzivno sad.”
Hvala ti, Gospodine Isuse, što si milostiv prema tim siromašnim dušama.